“Zaželi podršku - faza 3” bliži se kraju. Pet mjeseci pomoći i podrške našim sugrađanima treće životne dobi brzo je prošlo. Još kratko i ponovno ćemo se pozdraviti sa nadom da nećemo dugo čekati nastavak projekta.
Teško je ukratko opisati koliko ovim ljudima znači pomoć koju dobiju u svom domu. Ponekad to znači razliku između ostajanja u svom, poznatom prostoru i smještanju u instituciju, ponekad razliku između zdravog i depresivnog stanja, ponekad samo “razbijanje” monotonije i rutine, ali uvijek olakšanje u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i bolju povezanost s okolinom.
Podići lijekove u ljekarni, dogovoriti termin kod liječnika, poslati mail, obaviti nabavu, skuhati ručak, ispeglati rublje, promijeniti posteljinu, oprati prozore, podove, počistiti stan, otići liječniku, otići kupiti cipele, oprati kosu, obuti čarape i još pregršt naoko trivijalnih aktivnosti za njih nije niti trivijalno, niti lako. Obitelj, ako je imaju, ili je daleko ili su zauzeti svojim obavezama i ne mogu odvojiti dovoljno vremena da im se posvete. Zato su, nažalost, često prepušteni sami sebi.
Dolaskom u njihove domove, mi koji smo zaposleni na ovom projektu, postali smo sastavni dijelom njihovih života, njihove intime. Dali su nam svoje povjerenje i objeručke prihvatili našu pomoć.
Mi znamo od čega boluju, koju terapiju primaju, tko im je liječnik, što ih danas boli, kako im se zovu djeca i što rade, gdje im stoji žlica, omiljena šalica, na kojem mjestu za stolom sjede, kada se ujutro bude i zašto prošle noći nisu mogli spavati... Ne možemo im odagnati bol, ne možemo vratiti godine, ali ove koje imaju, možemo im učiniti podnošljivijim.
Ovih dana stalna su pitanja kada će slijedeća faza, zašto su tolike pauze između faza... Osobito su zabrinuti korisnici koji su potpuno sami, koji nemaju obitelj. Ima tu i suza i naših obećanja da ćemo ih obilaziti i kada više ne budemo zaposlene na ovom projektu.
I tako danas, prije pisanja ovog teksta, pitam jednog od korisnika kako je zadovoljan, što bi mijenjao da može, što mu se ne sviđa. Kaže, zadovoljan je sa svim, ne bi mijenjao ništa, ali mu se ne sviđa što se naše “druženje” bliži kraju.
“Ma ja ću nekako, ali meni je za te’...”
“A meni je za Vas”.
